QR Cod za mobilni

QR Cod za mobilni
QR KOD ZA MOBILNI

субота, 26. мај 2012.

Đelilović i ostali: Mijenjanje iskaza

Đelilović i ostali: Mijenjanje iskaza


Silos
Silos

24 maj 2012 U nastavku suđenja osmorici optuženih za zločin u “Silosu” 1992. godine, svjedok Tužilaštva BiH je tokom unakrsnog ispitivanja izmijenio dijelove svojih ranijih iskaza i pojasnio određene navode.


Svjedok Tužilaštva BiH Đorđe Andrić je kazao kako je optuženog Bećira Hujića vidio u logoru “Silos” tri puta, dok je na ročištu 17. maja, kada je počeo svjedočiti, rekao da ga je vidio jedanput.

“Prvi put je bilo kad sam tek došao u ‘Silos’, drugi put kada sam od njega tražio lijekove za zatvorene, a treći put kada sam sreo njega i još neke ispred logora i on me pozvao u kancelariju, a drugi mi je dao cigaretu da zapalim”, kazao je svjedok.

Odgovarajući na pitanja Duška Tomića, branitelja optuženog Nermina Kalembera, “zašto je rekao da je Kalember tukao profesora Vasvu Plakalovića u ‘Silosu’ jer mu je nekada u školi dao jedinicu”, Andrić je odgovorio kako zna da ga je optuženi izveo iz ćelije, ali da ne zna je li ga tukao.

Andrić je naveo da nije tačno ni da je 2002. izjavio da ga je Kalember udario puškom i psovao mu, objasnivši da je to pogrešno upisano, a da je optuženi to učinio izvjesnom Miloradu.

Optužnica tereti Mustafu Đelilovića, Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Halida Čovića, Šerifa Mešanovića i Nermina Kalembera za zločine počinjene protiv civila i ratnih zarobljenika u logoru “Silos” i drugim objektima na području općine Hadžići.

Oni su, kako se navodi u optužnici, od 1992. do 1996. godine učestvovali u sistemskom udruženom zločinačkom poduhvatu. Osim Kalembera, koji je bio stražar u “Silosu”, ostali optuženi su, kako se navodi, bili predstavnici civilne, vojne i policijske vlasti u Hadžićima.

Na pitanje Kadrije Kolića, branioca optuženog Nezira Kazića, da li je optuženi dolazio 1992. godine “u patroli zajedno sa drugim policajcima kako bi slijedom odluke države BiH oduzeli oružje od stanovnika iz Tarčina”, Andrić je kazao kako je znao za tu odluku te da im je predao oružje.

“Bili su korektni i profesionalni, ali su poslije došla njih šestorica, napravila lom po kući i odvela mog brata na informativni razgovor”, kazao je svjedok Đorđić.

Prema rasporedu Suda BiH, nastavak suđenja je 31. maja 2012. godine.

M.B.

четвртак, 17. мај 2012.

Đelilović i ostali - surovost u “Silosu”

BIRN Justice Report

Đelilović i ostali - surovost u “Silosu”

Suđenje osmorici optuženih za zločin počinjen nad civilima i ratnim zarobljenicima na području općine Hadžići počelo je svjedočenjem Đorđa Andrića, koji je opisao surovi život zarobljenika u logoru “Silos”, gdje je bio zatočen pet mjeseci.
Svjedok Đorđe Andrić je kazao kako se od sredine maja 1992. godine nije moglo slobodno kretati te da su u Tarčinu (općina Hadžići), gdje je živio s porodicom, policajci svakodnevno dolazili i od srpskog stanovništva tražili oružje.

Andrić je, kako je rekao, 6. juna 1992. iz porodične kuće u Tarčinu, zajedno s braćom i ocem, odveden najprije u Društveni dom u Pazariću, gdje su ih ispitivali o naoružanju, a potom je njega izvjesni Kalgari odveo u logor “Silos”.

“Kad sam došao u ćeliju, bio je mrak. U pola noći došlo je šest policajaca pitajući ko je tek došao. Izveli su me i pregazili ispred ćelije”, kazao je svjedok.

On je ispričao da je sutradan prebačen u drugu ćeliju, gdje se susreo s bratom i još nekim muškarcima koji su bili pretučeni i krvavi.

Tokom boravka u “Silosu”, svi zatočenici, tvrdi svjedok, bili su prebijani, a izvjesni “Kalember Buba” ih je najviše tukao.

“Kad bismo unutar ćelije galamili, stražari su nam znali reći da ušutimo ili će nam pozvati Kalembera”, prisjetio se svjedok, dodavši da njega lično nije nikada tukao.

Na pitanje tužioca Marjana Pogačnika da li zna ko je bio upravnik logora, Andrić je odgovorio da je to bio optuženi Bećir Hujić, te da je tamo s njim jedanput razgovarao.

“Kada smo dobili zaraznu bolest dizenteriju, ja sam njega pitao da nam daju neku liječničku pomoć”, kazao je svjedok i dodao da su stražari nakon toga bacali tablete po prašini i da su se logoraši tukli kako bi popili lijek protiv ove bolesti.

Optužnica tereti Mustafu Đelilovića, Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Halida Čovića, Šerifa Mešanovića i Nermina Kalembera za zločine protiv civila i ratnih zarobljenika počinjene u logoru “Silos” i drugim objektima na području općine Hadžići.

Oni su, kako se navodi u optužnici, od 1992. do 1996. godine učestvovali u sistemskom udruženom zločinačkom poduhvatu, u okviru kojeg su počinili zločine protiv civila i ratnih zarobljenika srpske nacionalnosti.

Prema optužnici, Bećir Hujić je bio upravnik, kao i zamjenik upravnika logora “Silos”, a iste funkcije obavljao je i Halid Čović.

Nermin Kalember je, kako se navodi u optužnici, bio stražar u “Silosu”, dok su ostali optuženi također obavljali funkcije u civilnim, vojnim ili policijskih strukturama lokalne vlasti.

Opisujući uslove u logoru, Andrić je naveo da su oni bili katastrofalni, da se za pet mjeseci boravka niko nikada nije okupao, a da su nuždu vršili u kanti koja se nalazila unutar ćelije. On je rekao da su dnevno dobijali jednu koru hljeba, a nakon dizenterije, supu su im sipali u jednu zdjelu uz koju bi podijelili tri-četiri kašike.

Vasvija Vidović, braniteljica prvooptuženog Đelilovića, priložila je svjedoku dokument Kriznog štaba Srpske demokratske stranke (SDS) od marta 1992. godine gdje stoji da je svjedok postavljen za komandanta određenog voda, na šta je Andrić odgovorio da on s tim nije imao nikakve veze.

Andrić je negirao i da je srpskom stanovništvu podijeljeno oružje.

Naredno ročište je 24. maja 2012. godine, kada će branioci ostalih optuženih unakrsno ispitati svjedoka, prenosi BIRN Justice Report.